Gallery
Useful links
  • پورتال امام خمینی
  • دفتر مقام معظم رهبری
  • ریاست جمهوری
  • معاونت امور مجلس
  • نقشه جامع علمی کشور
  • Ministry of Science, Research and Technology
  • صندوق احیا و بهره برداری از بناهای تاریخی و فرهنگی کشور
Feedback
News > govor ambasadora Islamske Republike Iran u međunarodni simpozij svijet bez nasilja i ekstremizma


  Printanje        Po?alji prijatelju

govor ambasadora Islamske Republike Iran u međunarodni simpozij svijet bez nasilja i ekstremizma

 
 

 U ime Boga, Milostivog, Samilosnog

 

Govor Nj.E. Seyed Hossein Rajabi,

ambasadora Islamske Republike Iran u Bosni i Hercegovini

 

Pozicija ideje ״Svijet bez nasilja i ekstremizma״u principima vanjske politike Islamske Republike Iran

 

 

  

Dame i gospodo, uvaženi auditorijume,

 

Velika mi je čast što sam danas kao ambasador Islamske Republike Iran prisutan među vama, istraživačima i intelektualcima iz Bosne i Hercegovine. Namjera mi je da u kratkom vremenu koje mi je stavljeno na raspolaganje, kažem nešto o temi ״Svijet bez nasilja i ekstremizma״  koje za vas, koji ste na svojoj koži iskusili period krvavih i užasnih ratova tokom devedesetih godina proteklog stoljeća, nije neka nepoznanica. Mir i spokoj su pitanje koje je danas više nego ikada potrebno svijetu, no, zbog zloupotrebe međunarodnog poretka i zanemarivanja prava drugih od strane nekih svjetskih sila te s druge strane zbog egoizma i ravnodušnosti tih istih sila prema prirodnim resursima i Božjim blagodatima, ovo važno pitanje se predstavlja kao neostvarivo. Svijet bez nasilja i ekstremizma je pitanje koje će, ukoliko se ostvari, biti uvod za svjetski mir i komfornost svih ljudskih bića.

 

 

Uzroci nasilja u svijetu

 

Dopustite da na samom početku govorim o uzrocima i faktorima nasija u svijetu. Nažalost, ustroj i odnos moći u današnjem svijetu doprinose povećanju nasilja, a ekstremizam se reproducira u njihovoj suštini. Nema nijednog mjesta u svijetu koje nije svjedok ekstremizma i težnje ka nasilju. Već stoljećima traju napori i borba čovjeka za promjenu ovog stanja. Svijet je zbog ove borbe, koja je čovjekovu životnu sredinu na planeti Zemlji dovela u veliku opasnost, pretrpio ogromne materijalne i ljudske gubitke. Sada smo svjedoci da je i pored ovih opasnosti, proces donošenja odluka u svijetu usmjeren protiv pacifizma i širenja mira. Danas se kolonizatorske politike i pogledi kao i kompleks superiornosti u svjetskim odnosima ubrajaju u jasne primjere nasilja.

Nažalost, neke svjetske sile, oslanjanjem na financijske, vojne i medijske resurse, sebe smatraju vlasnikom i zakonodavcem međunarodnog poretka te same, bez konsultovanja sa drugih dvjesto zemalja svijeta, određuju norme koje vladaju međunarodnim poretkom. Naravno, sam ovaj diktatorski i pogled baziran na težnji ka moći jeste faktor jačanja osjećanja i ideja otpora kod drugih što na koncu dovodi do izbijanja nasilja.

Ekonomsko-socijalna neravnopravnost unutar nacionalnih društava i međunarodne zajednice jeste još jedan od uzroka pojave nasilja. Obratite pažnju na sljedeće podatke: prema izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma, 0.07 % svjetske populacije gospodari sa 41 % svjetskog bogatstva dok 68.7 % svjetske populacije raspolaže sa samo 3 % od sveukupnog svjetskog bogatstva. Prema tome, rast razlike između bogatih i siromašnih u svijetu kao i očigledni jaz između standarda života u razvijenim zemljama i zemljama Trećeg svijeta su, također, uzroci rasta nasilja. S tim u vezi, vlade kao moćne institucije (na nacionalnom nivou) i transnacionalne organizacije, poput Organizacije ujedinjenih naroda (na niovu međudržavnih odnosa), koje imaju ozbiljnu i osnovnu zadaću da osiguraju jednakopravnost i otklone ugnjetavanje, danas imaju samo protokolarnu funkciju.

Čovjekovo uplitanje u sistem prirode u svrhu profiterskog i eksploatisanja koje se kosi sa normama i zakonitostima životne sredine, predstavlja još jedan vid nasilja u današnjem svijetu. Nažalost, s tim u vezi, pojedine zemlje, oslanjanjem na znanje i modernu opremu (čija je tehnologija izrade i upotrebe pod monopolom tih istih zemalja) i rasprostranjenim uništavanjem životne sredine te remećenjem prirodnog ciklusa života, nastoje ostvariti što veći profit i s druge strane, nanijeti štetu drugim zemljama. Gradnja brana, uništenje šuma i pašnjaka, emisije stakleničkih plinova, nepoštivanje sporazuma o životnoj sredini poput sporazuma Kjoto, te na desetine drugih slučajeva su primjeri okrutnog eksploatisanja prirodne sredine, a što na koncu nanosi ogromne štete prirodi i izaziva proteste siromašnih i slabo razvijenih društava. I ovo je, također, jedan od vidova rasta nasilja u svijetu.

Nasilje nad ženama i djecom je još jedan vid skrivenog nasilja u današnjem svijetu. U stanju kada je Bog sve ljude stvorio jednakim i muškarcima i ženama podario ravnopravno dostojanstvo i dignitet, mi se suočavamo su različitim vidovima nasilja nad ženama. Instrumentalizacija žena u kulturi i ekonomiji, seksualno ropstvo i trgovina ženama i djecom te nezaštićenost žena i djece tokom vjerskih i etničkih ratova u raznim dijelovima svijeta, predstavljaju jasan primjer nepravde.

 

Dame i gospodo,

 

Implementacija politike organiziranog haosa od strane nekih sila, okorištavanje politikom ''zavadi pa vladaj'' koje čine stari kolonizatori te prisustvo radikalnih struja koje, uz netačno i nerealno tumačenje religije te udaljavanjem od stvarnosti i osnovnih učenja religija, pribjegavaju rasizmu, organiziranom državnom nasilju i razdoru, također, spadaju u uzroke pojave nasilja u svijetu.

Također, tumačenja vjerskih pojmova koja izazivaju rast nasilja dovode do teoretizacije ekstremizma kod sljedbenika različitih religija, davanja legitimiteta istom i njegova prakticiranja. Ovo pitanje nije ništa novo niti se odnosi na neku određenu religiju. Svijet je i u ranijim periodima na ovom polju iskusio ratove i krvave događaje čiji su jasni primjeri krstaški ratovi i vjerski ratovi u Evropi. S obzirom na informiranost auditorijuma o povijesti Evrope i religijama, ja nemam namjeru ulaziti u prošlost i njene detalje. No, treba da podsjetim da radikalno tumačenje vjere već godinama predstavlja alibi za regionalno nasilje, a u raznim dijelovima svijeta, posebno na Bliskom istoku, postalo je instrument implementacije novih kolonizatorskih politika na koje je ukazano na početku. Ti ciljevi su pretvorili region u polje vatre i dima. Rezultat takvog stanja jeste svijet pun nasilja, ekstremizma i ratova i nasuprot tomu, osjećaj sigurnosti je postao najvažnija trenutna čovjekova želja.

Nažalost, pojava devijacijskih misaonih stavova i porast ekstremnih i osobnih ideologija kod nekih navodnih vjerskih vođa jeste alibi za kratkoumne, a za neke druge razlog promoviranja nasilja. No, ovdje je vrijedno napomenuti da su sve nebeske religije vjesnici mira i spokoja i poštivanja drugog i drugačijeg upravo onako kako se u nebeskoj Knjigi nas muslimana-Časnom Kur'anu, u 208. ajetu sure Bekara, kaže: ''O vjernici, živite svi u miru.''

 

Dame i gospodo,

 

Sa žalošću treba reći da pojedni intelektualci, umjesto zalaganja za spas čovjeka od nesigurnosti izazvane nasiljem i ekstremizmom te usmjeravanja političara ka miroljubivom ponašanju, svoju energiju i odlučnost troše na teoretizaciju atmosfere nasilja u okviru ideje sukoba civilizacija te inzistiraju na neuspostavi mira u svijetu radi kulturoloških različitosti i sukoba civilizacija.  S tim u vezi, prije otprilike petnaest godina pročuo se glas mira putem ideje dijaloga civilizacija Islamske Republike Iran naspram onih koji teže ratu i raspiruju nasilje te se isti manifestirao poput kočnice naspram ubrzanog kretanja svijeta prema ratu i nasilju. Ideja, bazirana na Božanskom učenju te ravnopravnosti i bratstvu svih ljudskih bića, veoma brzo je prerasla u usvojeni dokument Organizacije ujedinjenih naroda iz 2001. godine.

Iako je taj talas uslijed napada terorističke skupine Al-Kaide na tornjeve blizance u Americi i nasilništva neokonzervatnih huškača na rat doživio komu i nije se ukazala prilika da se čovječanstvo okoristi njegovim plodovima, međutim, sada, nakon jedne decenije obilježene svijetom punim vatre i dima, nezapamćenog nasilja te permanentog kreiranja scenarija vezano za islamofobiju i iranofobiju, na inicijativu dr. Hasana Ruhanija, predsjednika Islamske Republike Iran, ponovo se oglasilo zvono mira pomoću ove zemlje tako da je ideja ''Svijet bez nasilja i ekstremizma'' sa 190 glasova usvojena prošle godine od strane Generalne skupštine Organizacije ujedinjenih naroda. Ova rezolucija je još jedanput promijenila ravnotežu u korist onih koji istinski žele mir, a na štetu onih koji su naklonjeni ratu, nasilju i ekstremizmu u svijetu. Ukoliko se iskaže sveopća odlučnost međunarodne zajednice za implementaciju ove rezolucije, nesumnjivo, spomenuti dokument može učiniti univerzalnom snagu diskursa usmjerenog protiv nasilja i ekstremizma.

 

Bez sumnje, pozadinu ovog prijedloga treba tražiti u suštini diskursa i vanjske politike umjerenosti Islamske Republike Iran zasnovane na miru i protivljenju nasilju i ekstremizmu. Imajući u vidu kapacitet koji se sada pojavio na svjetskoj sceni da bi se čuo glas mira, mogu se učiniti adekvatni koraci u pravcu pravednog odnosa moći i ostvarenja prava potlačenih naroda. Islamska Republika Iran, oslanjanjem na svoj Ustav koji je proizašao iz islamskih zakona i kulturno-civilizacijskog iskustva starog nekoliko hiljada godina,  u svijetu čije se politike i strategija uglavnom oslanjaju na sukob civilizacija, je glasnik dijaloga i suradnje sa kulturom i mišljenjem drugih. Ovo se dešava u trenutku kada svijet prepunjen ekstremizmom, fundamentalizmom i etničkim fanatizmom, teži miroljubivim putevima i stvaranju atmosfere bez nasilja i ekstremizma.

Protivljenje nasilju za diplomaciju i vanjsku politiku Irana nije strategija za promicanje interesa i ciljeva nego ideal za čije se ostvarenje uvijek zalaže i čak zanemaruje svoje interese. Prema tome, slušanje riječi i mišljenja drugih predstavlja prvu stepenicu ka odsustvu nasilja i pomirenju među ljudima, a Iran je tokom svoje povijesti uvijek uz razumijevanje imao suživot sa drugim nacijama. I ovo je jedna istinita povijesna činjenica da Iran u zadnjih 300 godina nikada nije bio začetnik nijednog rata i da se samo branio.

 

Na kraju, smatram potrebnim akcentirati i ovu očiglednu činjenicu da su narodi čak i ako se države zbog svojih interesa ne sustegnu od ponašanja koje vodi nasilju i ne prihvate umjerenost, veoma dobro upoznati s takvom praksom. Danas, ljudi širom svijeta, počev od Sirije i Iraka do Nigerije i Somalije, od Ukrajine do Kosova, od Palestine i Afganistana do Burme i Jemena, su iscrpljeni zbog cunamija nasilja te pozdravljaju misao i prijedlog koji pozivaju na umjerenost i borbu protiv raznih vrsta nasilja.

 

 

 

 

Zahvaljujem se na pažnji uvaženom auditorijumu!

 

 

 

                                                                Sarajevo - Bosna i Hercegovina,

                                                                      

                                                                      10. decembar 2014. godine          

 

 

 

 

 

 


10:30 - 10/12/2014    /    Broj : 139    /    Poka?i ra?un : 693



Zatvori




Ministry of Foreign Affairs,
Islamic Republic of IRAN,
All Rights Reserved